Showing posts with label ljubav. Show all posts
Showing posts with label ljubav. Show all posts

Sunday, October 1, 2023

PASJE VREME


Lica

Ivan: profesor, Saškov otac

Vera: njegova druga žena, učiteljica

Cvetana: Verina majka

                                                    Prvi čin
                                            Mali stan. Dnevna soba i
                                            trpezarija su zajedno.
                                            Stan je lepo uredjen.
                                            Otvaraju se ulazna vrata i
                                            dve žene, majka i ćerka,
                                            ulaze u stan. Napolju
                                            pada kiša i njih dve su u
                                            mantilima i nose kišobrane.

MAJKA CVETANA
Ostavi, Verka, kišobran ispred vrata da se cedi...ustvari, daj ja
cu, udji ti.

                                            VERA, ćerka, trideset i
                                            nešto godina, skine mantil,
                                            okaci ga na čiviluk, tašnu
                                            spusti na fotelju a sama
                                            se umorno zavali na kauc.
                                            MAJKA CVETANA, udje i ona,
                                            skine mantil i zakaci ga
                                            pored Verinog. Cvetana je
                                            vitalna zena sa sela iz
                                            okoline Kopaonika i govori
                                            izrazito lokalnim akcentom.
 

MAJKA CVETANA
Ala lije, ni psa da ne pustis na ulicu...znas ovako kad pada kisa
to mi negativno utice na raspolozenje...mada sam lepo
raspolozena...u svakom slucaju bolje nego jutros                                                                               VERA
Meni je kisa romanticna.
Vera izgleda umorno,
odsutno...onako, ni na
nebu ni na zemlji.
MAJKA CVETANA
Da ti skuvam caj?
VERA
Moze, ako te ne mrzi...hvala.
MAJKA CVETANA
'Ajde prijace ti, malo da se ugrejes.
Ona ode u kuhinju I priprema
caj.

MAJKA CVETANA
Si videla onog cicu sto je stajao ispred tamo glavne zgrade. E,
to ti je moj skolski. Bio lep k'o lutka kad je bio mlad, ih, kad
se setim...a vidi ga sad - orah da mu ne uzmes iz ruke. Nema, ide
vreme...nisam ni ja lepa k'o sto sam bila...mada nisam
losa...mislim, mazem kreme i svinjsku mast pa se pomalo i odrzavam.
Cuti, makar nemam prosirene vene. Pazim ja moje noge. Dignem ih
vala na stolicu kad god imam priliku - citala sam u novinama da
je to zdravo i rekli su jednom na televiziji da je...znas onaj,
kako se bese zove, ima cigarete po njemu...
VERA
Drina bez filtera.
MAJKA CVETANA
Ma ne, bre...onaj sto je bio glavni u Engleskoj za vreme Drugog
svetskog rata.
VERA
Vinston Cercil.
MAJKA CVETANA
E, on - kako ti sve znas, oko pametno - pa, on je rekao nesto kao
'ja nikad ne stojim ako mogu da sednem i nikad ne sedim ako mogu
da legnem'...nesto tako, ali mnogo pametno.
VERA
I nije imao prosirene vene?
MAJKA CVETANA
Pa, ne znam, nisam mu nikad videla noge ali sa takvom filozofijom
verovatno su mu bile ocuvane...i kaze on, moj skolski, ne Cercil,
ima artritis...ja mu rek'o je l' znas ti da je to sve latinski?
Vera je obuzeta svojim
mislima i izgleda kao da
je nesto strasno muci.
Majka Cvetana se ne obazire,
zaneta svojom pricom.
MAJKA CVETANA
Znas kad naucis jezik, ne mogu doktori tako svasta da ti pricaju
iza ledja jer ih razumes.
VERA
Pa doktori izmedju sebe pricaju na srpskom, ne na latinskom, a ti
kao da sad tecno govoris latinski. Pocela si da citas latinske
izreke pre pet dana.
MAJKA CVETANA
Pre dve nedelje...ma znam, ali ipak...procitala sam ja jos neke
stvari. Na primer, kad se medicinsko stanje zavrsava na 'is'
onda je to upala, a kad se zavrsava na 'oza' onda je to ona, kako
se bese zove...regeneracija.
I-1-3
VERA
Degeneracija.
MAJKA CVETANA
E, to, degeneracija. Znas kakvi su doktori - znaju i oni da lazu
k'o psi. Kazu nije ti nista, nije ti nista, idi kuci popij
aspirin, a ti ustvari imas tamo neku nebulozu i ako se ne pazis
cas pandrknes...vidis 'nebuloza' se zavrsava na 'oza'...hm... sta
li to znaci...nebuloza...
Vera izvuce telefon iz
tasne i nesto na njemu
gleda. Majka skuva caj i
prinese Veri soljicu.
VERA
Od cega je?
Majka Cvetana procita
'English breakfast' na
srpski nacin, slovo po
slovo.
MAJKA CVETANA
Englis-h bre-akfast. Vidi oni kazu 'bre' k'o mi.
Vera joj procita pravilno.
VERA
Inglis brekfast. Je l' znas sta je brekfast na engleskom? Dorucak.
MAJKA CVETANA
Ej, pa izvini. Je l' imas neki sto je za rucak?
VERA
Ma ne, ovaj je dobar, samo ti kazem da naucis sta je.
MAJKA CVETANA
A, tenk ju, tenk ju...znam i ja ponesto...znam pliz i tenk ju i
sad znam i brekfast. Covek se uci dok je ziv, a i dobro je da se
uci da se ostane bistar...to ko je vec bistar, ko nije nista mu
ne vredi. Hoces da te pokrijem?
VERA
Necu, nije mi hladno.
Ona gleda u telefon.
VERA
Evo, nebula je magla na latinskom.
Cvetana razmisli nekoliko
sekundi.
I-1-4
MAJKA CVETANA
Onda je po medicinskim pravilima nebuloza magla koja se raspada.
VERA
Nebuloza je kad ti neko prodaje maglu.
MAJKA CVETANA
Izgledas k'o da ti je hladno. Je l' ti hladno?
Vera privuce cebe I pokrije
noge.
VERA
Nije mi hladno, samo mi je onako neka jeza...pitam se da li sam
donela pravu odluku.
MAJKA CVETANA
Sta ti srce tvoje kaze?
VERA
Srce kaze da jesam, ali mozda lupeta gluposti.
MAJKA CVETANA
Slusaj ti svoje srce.
VERA
A glavu? Svi kazu da glavu treba slusati, ne srce.
MAJKA CVETANA
Za srecu ti slusaj srce. Srce oseti sta je pravo, sta je krivo.
Ako hoces glavobolju onda slusaj glavu. Ljudi kao nesto forsiraju
glavu, a ustvari za srecu srce bolje zna. Srce ti je savest.
Srce slusaju hrabri. Glava sluzi samo za izgovor.
VERA
Nesto mislim da ce mi to srce doneti glavobolju kad Ivan sazna.
MAJKA CVETANA
Onda nemoj da mu kazes.
VERA
Kako mogu da mu ne kazem? Sta da radim - da se pravim da sam se
ugojila?
MAJKA CVETANA
'Oces da ti spremim nesto kaloricno da te on vidi kako jedes?
Neku tortu? Ti volis Sirli Templ.
VERA
Ma kakva tvoja torta, narocito ta - znas da mrzim torte sto se
zovu po ljudima. Kakve veze ima Sirli Templ sa tom tortom?
Gluposti.
I-1-5
MAJKA CVETANA
Ali torta je dobra. Kaloricna. Cokolada i lesnici - gde ces
bolje?
VERA
Cokolada mi se jede...za lesnike nisam sigurna.
MAJKA CVETANA
Ej, pa imam nesto...
Majka brzo uzme svoj ceger,
izvadi jedno Kinder jaje i
zadovoljno ga donese Veri.
MAJKA CVETANA
Juce sam kupila kad sam isla po hleb, ali sam bila onako uspanicena
pa sam zaboravila da ti dam.
Vera uzme jaje i obraduje
se kao malo dete...promucka
ga da cuje igracku...onda
ga oljusti i prepolovi.
VERA
Hoces pola?
MAJKA CVETANA
Necu, zlato, samo se ti zasladi.
VERA
Rekla sam da cu da prestanem da skupljam ova Kinder jaja...pa
ipak ja imam 36 godina...kao da imam neki kinder mentalni
poremecaj. Kao da sam nezrela. Mislis da sam nezrela?
MAJKA CVETANA
Gde nezrela, zrela si k'o kruska. I kad si bila mala si bila zrela
i ozbiljna i uvek si znala sta radis. Imas valjda pravo da volis
cokoladu.
VERA
Nije sto volim cokoladu, nego sto volim igrackice.
Ona promucka okruglu
kutijicu sa igrackom.
MAJKA CVETANA
Pa sta, skupljas za svoje dete jednog dana.
(ona zastane na te reci, pa
onda produzi)
To ti je vrsta kolekcionarstva.
I-1-6
VERA
Da, mogu da idem u vrtic da razmenjujem duplikate sa decom od 5
godina. Mada sta, pise na pakovanju da je za starije od 3 godine.
Ja ispunjavam uslov.
Ona otvori igrackicu i
razgleda sta je dobila.
MAJKA CVETANA
Sta si dobila?
VERA
Dobila sam Simbu.
MAJKA CVETANA
Simbu, sta je to simbu?
VERA
Simba, to je mali lav iz crtanog filma.
Ona ga spusti na sto.
MAJKA CVETANA
(kao da sad zna)
Aaa. Moras da jedes puno ta jaja ako hoces da se ugojis...posto
neces tortu...'oces da idem u prodavnicu da ti kupim...koliko -
deset?
VERA
Deset Kinder jaja? Nisam ja Kinder sumo-borac da pojedem odjednom
tolika jaja! I uopste ne zelim da se gojim...to je onako pod
jedan.
MAJKA CVETANA
Pa mislila sam da se maskiras.
VERA
Evo, majke mi, ti si potpuno blesava.
MAJKA CVETANA
Pa sta ces da kazes Ivanu?
VERA
Sta cu da kazem? Ne znam sta cu da kazem...nista necu da
kazem...istinu...da, istinu, eto sta cu da kazem.
MAJKA CVETANA
Ko zna, mozda se pokajao.
Vera je pogleda puna nade.
MAJKA CVETANA
Mozda je promenio misljenje.
I-1-7
VERA
Daj, Boze, mada zadrt je on...ali ko zna, mozda se desi.
Cuju se ulazna vrata.
Udje IVAN, Verin muz, naocit
i negovan. On skine svoj
kaput i sal i okaci ih na
civiluk. Potom udje u
dnevnu sobu. Ivan, obucen
u odelo sa prslukom i leptir-
masnom izgleda kao da
pripada nekom davnom
vremenu. U ruci mu buketic
cveca. Tako stoji i
posmatra Veru i Cvetanu
nekoliko trenutaka pre
nego sto progovori.
IVAN
Zdravo, damice...kad ste stigle?
VERA
Pre desetak minuta.
Majka Cvetana ustane I ode
u kuhinju.
IVAN
Kisa lije k'o iz kabla. Ne bi me cudilo da opet budu neke poplave.
Ludo vreme potpuno.
MAJKA CVETANA
Zete, 'oces kafu ili si gladan?
IVAN
Moze kafa, gospa Cveto, hvala.
On pridje Veri, pruzi joj
cvece i sedne pored nje.
Vera je moderno obucena i
potpuni modni kontrast
Ivanu.
IVAN
Znam da volis ruzice. Kako si? Kako je moja napacena lepotica?
VERA
Dobro...ustvari, malo malaksalo.
IVAN
To je normalno. Hoces da te pokrijem?
VERA
Necu.
I-1-8
IVAN
Dodji ovamo kod mene.
On je privije na prsa i
tako sede. Majka Cvetana
sedne za trpezarijski sto
i posmatra ih. Njih dvoje
se onda razdvoje i Ivan se
zavali na kauc, podigne
noge na sto i duboko
uzdahne.
IVAN
Umoran sam, sve me boli.
MAJKA CVETANA
Sigurno si imao tezak dan.
IVAN
Pa i jesam. Nije lako biti profesor. Bar ne u danasnje vreme.
Da mogu da se vratim u vreme neko pre sto godina da budem profesor
kad su deca slusala i kad se znao neki red...
MAJKA CVETANA
Pa po garderobi bi se uklopio.
IVAN
Ovo danas je ludnica, narocito u srednjoj skoli. Doneo sam pismene
zadatke da pregledam. Bio sam poceo da ih pregledam u zbornici
ali sam umalo zaspao. Pismeni iz srpskog...lupetaju gluposti da
se cudis...devolucija uzivo. Darvin bi se zaprepastio. Mozda bi
se i ubio.
MAJKA CVETANA
Pa ti ih, zete, inspirisi da budu bolji onda...
IVAN
Koga da inspirisem? Pa nisam ja postao profesor da bi neku tamo
polupismenu balavurdiju inspirisao...
MAJKA CVETANA
Nego zasto si postao profesor?
IVAN
Zato sto...da bih bio profesor. Zato sto lepo zvuci...profesor
Ivan Dostanic. Lepo zvuci, respektabilno.
VERA
A meni je uvek zadovoljstvo kad vidim da su nesto naucili,
savladali.
IVAN
Lako je tebi, ti ucis osnovce.
I-1-9
VERA
Pa nije ni njih bas lako uciti
IVAN
Mozda nije, ali ne moze ni da se poredi sa pubertetlijama.
VERA
Sto da ne moze? Ja moje osnovce ucim da citaju. Ti im dajes da
citaju. "Sto ja poces, ti produzi"...prosto receno.
IVAN
Da je to bas tako jednostavno.
On se zavali jos dublje na
kauc i prekrsti noge na
stolu.
IVAN
Malo da ispruzim noge.
(Veri)
Makar si resila, odnosno mi, taj problem.
Majka Cvetana ustane da
skuva kafu. Ivan i Vera
sede u tisini.
IVAN
Ma lepo je ovako u tisini kad je covek umoran. Zamisli da imamo
malu decu sad da nam prave galamu.
VERA
Zamisljam.
IVAN
Onaj moj kolega Milic ima bebe blizance - covek nije spavao ima
tri meseca...smrsao 7 i po kila.
VERA
Bas sedam i po?
IVAN
Pa on tako kaze.
MAJKA CVETANA
Sigurno ima onu preciznu digitronsku vagu.
IVAN
Mislis digitalnu?
MAJKA CVETANA
Mislim onu preciznu sto svetli.
IVAN
To se zove digitalna vaga.
I-1-10
MAJKA CVETANA
Dobro, sta ima veze kako se zove, znas na koju mislim.
VERA
Mozda bi i ti bi mogao da smrsas 2-3 kila?
Ivan sedne.
IVAN
Da smrsam?! E, zamisli da sam ja tebi rekao da ti trebas da smrsas
2-3 kila? Koja bi to katastrofa bila...
VERA
Ma nisam mislila da stvarno trebas da smrsas nego...
IVAN
Nego sta?
VERA
Nego ako bi mi imali bebicu, onda bi i ti kao taj tvoj kolega
mozda smrsao nekoliko kila...od nespavanja.
MAJKA CVETANA
Tvoj kolega sedam i po sa blizancima, a ti tri kila i sedamsto
pedeset grama sa jednim. Kupili bi i mi tu digitalnu vagu.
Ivan se uspravi na kaucu.
IVAN
Cveto, Vera je imala traumaticno iskustvo i trebace joj vremena
da se oporavi, i mentalno i fizicki. Mislim da bilo kakve
razgovore, a narocito sale vezane za...
VERA
Dobro sam ja.
IVAN
Ti si jos u soku, samo sto ne znas.
MAJKA CVETANA
Zene su ti, zete, kao macke - predu, maze se, vole komfor i uvek
se docekaju na noge.
Ona im posluzi kafu. Vera
odgurne cebe i ustane...ode
do ogledala, pogleda se,
popravi frizuru...onda se
okrene prema Ivanu.
VERA
Onaj doktor sto sam imala kod njega zakazano je bio dobio neki
hitan poziv...
I-1-11
IVAN
I?
VERA
I onda su mi zakazali za sledeci petak i poslali me kuci.
IVAN
Znaci nisi...
VERA
Nisam.
IVAN
Tek za deset dana ti zakazali?
VERA
Da.
IVAN
Zasto tek za deset dana? Hoces da nadjem vezu da...
VERA
Zato sto sam ja trazila deset dana.
IVAN
Ti si trazila? Zasto?
VERA
Zato sto mi treba mi deset dana da razmislim.
IVAN
Sta da razmislis, mislim - o cemu da razmislis?
VERA
Da razmislim.
Ivan ustane.
IVAN
Sta imas da razmisljas? Sta tu ima da se razmislja? Ne razumem.
MAJKA CVETANA
Istina, izgledas zbunjeno.
IVAN
(Veri)
O cemu da razmislis?
VERA
Da razmislim da li zelim da zadrzim dete.
Ivan sedne.
IVAN
Ti to ozbiljno?
Vera cuti. Ivan ustane i
pocne da seta nervozno po
sobi.
IVAN
Ne mogu da verujem. Ne znam ni sta da kazem toliko sam
zaprepascen. Je l' ti to ozbiljno?
VERA
Sta ako je ovo moja poslednja sansa?
IVAN
Nemoj da me tu hvatas na sentimentalnost. Zene danas radjaju sa
40 i vise godina, ne da ja to odobravam...
MAJKA CVETANA
E, zete, ako ti ne odobravas, to odmah treba da postane ilegalno.
IVAN
Ja samo iznosim svoje misljenje.
On sedne uz Veru da je
privoli.
IVAN
Prvo i prvo, ti ne znas da li je ovo, kako kazes, tvoja poslednja
sansa...
VERA
Ne znam ni da nije.
IVAN
A drugo, sve i da jeste, sta nam fali? Bitno je da smo ja i ti
zajedno, da se volimo...
Vera ustane.
VERA
Sta nam fali?! Fali mi beba da je gledam i volim i pazim - eto
sta meni fali.
IVAN
Meni ne fali. Ja bogami volim nas red i mir kad smo sami.
VERA
Pa ti vec imas sina, sta te briga.
IVAN
To nije fer - ti znas da ja vec godinama radim sve po tvojim
direktivama - znas na sta mislim. Isao sam i da se testiram s
tobom da ti pravim drustvo. I plodne dane sam vise poceo da
brojim...a mislim i da sam poceo da patim i od predmenstrualnog
sindroma! Uostalom, mozda to, kako se kaze, za tebe nije zapisano
u zvezdama. Tvoja majka ce se sigurno sloziti s tom mogucnoscu
obzirom da ona veruje da je sve ovo oko nas predodredjeno i da
smo svi mi u potpunosti opisani horoskopskim znakom. Je l' tako,
Cveto?
MAJKA CVETANA
Ne znam za druge, ali ti izgleda jesi.
IVAN
Ja licno ne verujem ni da ti uopste znas koji je moj horoskopski
znak.
MAJKA CVETANA
(ozbiljno)
Naravno da znam - u znaku seronja, u podznaku sebicnjak.
IVAN
(Veri)
Je l' cujes ti ovo? Ti dozvoljavas da ona mene ovako vredja?
VERA
(Majci)
Mama, nemoj tako da pricas - nije mi to nikakva pomoc.
IVAN
Mozda to kako se kaze, za tebe stvarno nije zapisano u zvezdama.
MAJKA CVETANA
Ovde izgleda niko ne zna za salu. Mnogo si bre, zete, osetljiv.
VERA
(Ivanu)
A u sta ti verujes kad si toliko drzak da mi kazes da ja mozda ni
ne trebam da imam decu?
IVAN
Ja verujem u cinjenice.
VERA
Pa dobro, cinjenica je da vec pet godina pokusavamo da dobijemo
dete, a poslednjih godinu dana intenzivno. Seks samo sto mi se
nije smucio!
IVAN
Mozda je to problem.
VERA
Nije to problem. Problem je sto ja toliko zelim da dobijem dete
da samo na to mislim, a ti sad hoces da...
IVAN
Problem je sto me ne volis. Da me volis, ja bih ti bio dovoljan.
VERA
Ja tebe volim, ti mene ne volis!
IVAN
Je l' ti stvarno mislis da trebas da rodis to dete? Je l' ocekujes
da te ja podrzim u tome?
VERA
Pa to moze da bude nasa beba.
IVAN
Nasa beba?! Nasa beba...nasa? Tvoja i moja?
VERA
Da, tvoja i moja...ako me volis.
IVAN
Ako ja tebe volim?! Da ti mene volis ne bi me terala da se
pretvaram da sam otac detetu ciji bi pravi otac trebao da bude u
zatvoru! Ne bi me terala da zivim u lazima. Ti mozda mozes da
zivis u lazima i da zavaravas sebe nekim tamo romanticnim pricama
o bezuslovnoj ljubavi koja rusi sve granice ali to, draga moja,
ne postoji.
VERA
Postoji za roditelje.
MAJKA CVETANA
Ja moju cerku bogami volim bezuslovno i bez granica.
IVAN
Niko nikog na svetu ne voli bezuslovno. Kod roditelja je samo
taj uslov pomeren mnogo dalje nego kod ostalih medjuljudskih veza.
MAJKA CVETANA
Ja valjda znam da li moju Veru volim bezuslovno ili ne. Ne trebas
mi ti da mi objasnjavas.
IVAN
Je l' bi je isto volela da pocini neko svirepo ubistvo?
MAJKA CVETANA
Ju, covece, sta lupetas?!
IVAN
Ili da uzme neko stene i da mu isece prednje noge?
MAJKA CVETANA
Ti si potpuno poludeo. Moje dete to nikad ne bi uradilo!
I-1-15
IVAN
Otkud znas?
VERA
Zato sto ne bi.
IVAN
Znam i ja da ne bi, ali otkud vi znate da ne bi? Evo ja cu da
vam kazem otkud - nema genetsku predispoziciju. A dete manijaka
ima genetsku predispoziciju da bude manijak i zato zene kad idu
tamo u kako se to vec zove...zavod za spermatozoide...tamo da
traze davaoca sperme kad nemaju partnera...i gledaju tamo u neki
katalog ili vec u sta gledaju...niko ne kaze "ej, dajte mi spermu
nekog manijaka I razbojnika" nego traze zgodne i uspesne muskarce.
I kad kazem uspesne, mislim uspesne u sferi normalnog i legalnog,
ne u svetu kriminala!
VERA
E, pa danas sociolozi smatraju da je za pravilan razvoj deteta
okruzenje vaznije od genetike. Ako dete raste uz ljubav i
razumevanje...
IVAN
Ma sta mene briga za ta vasa socioloska sranja! Ja verujem u
genetiku, a ne u tamo neke babske price o podizanju dece uz ljubav
i nema veze ni ko je, ni sta je, ni cije je!
MAJKA CVETANA
To nisu babske price - to je valjda prirodno podizati dete uz
puno ljubavi. Kakve sad babske price?!
IVAN
To se tako kaze. A ako cemo vec o tome sta je prirodno - prirodno
je za zenu da bude uzasnuta posle silovanja...da bude izbezumljena
i istraumirana...
VERA
Ti bi izgleda hteo da ja padnem u depresiju i da patim do kraja
zivota!
MAJKA CVETANA
Ju, pa ko ovde nije bio uzasnut i izbezumljen?!
IVAN
Ja sam uzasnut i izbezumljen jer ona hoce da mi podmetne dete
nekog tamo manijaka. Ja sam uzasnut...Zgrozen, eto sta sam.
VERA
Ne podmecem ja nikom nista. To ja ne radim. To nije moj karakter.
IVAN
Zar ne mislis...zar se ne bojis da bi te to dete, ako se rodi,
podsecalo na sta ti se desilo? Zamisli to, svakog dana. Zamisli
da se rodi i da lici na tog manijaka...
VERA
U prolazu je bilo slabo svetlo i ja se i ne secam kako taj covek
uopste izgleda.
IVAN
Covek?! Covek?! Kakav, bre, covek? Manijak, ne covek. Najgore
je kad ljudi zive u lazima.
VERA
Ja ne zivim u lazima.
IVAN
Kako ne zivis? Lazes tu samu sebe da je to kao sad neki
blagoslov...
VERA
To je kad se u zlu desi dobro. Nikad nisi cuo za to?
IVAN
Jos malo pa ces da ubedis sebe da je to neko bezgresno zacece.
Ti si jos u soku od tog napada i sad pokusavas da to preokrenes u
nesto dobro da bi psihicki mogla da podneses tu traumu. Mozda to
i nije neuobicajeno, ali zdravije je da sve tragove izbrises i
pokusas da zaboravis sta ti se desilo. Mozda da se odselimo u
neki drugi grad, ali u koji...ja volim da zivim ovde...a tu mi je
i posao...
VERA
Ja ne preokrecem nista. Ja stojim ovde i gledam cinjenicama u
oci.
IVAN
I sta vidis?
VERA
Vidim da me ne razumes.
IVAN
Pa ne razumes ni ti mene.
VERA
Pricas mi tu o nekoj genetici, a moja osecanja potpuno zanemarujes.
IVAN
Ja tvoja osecanja postujem, ali genetiku ne mogu da zanemarim.
VERA
Ali zar genetika nije kocka s kojom se svi roditelji srecu?
Uostalom, svaka familija ima po neku crnu ovcu.
MAJKA CVETANA
(Ivanu)
Pa da, otkud su tvoji roditelji znali kakav ces ti da budes?
I-1-17
IVAN
A sta to meni fali?
MAJKA CVETANA
Ne kazem ja da ti nista ne fali.
IVAN
Znaci nesto mi fali?
MAJKA CVETANA
Ako ti kazes da ti nesto fali, onda ti fali. Otkud ja znam.
IVAN
Ja ne kazem, nego pitam.
VERA
A ti pricas tu o nekoj genetici, a kako onda objasnjavas slucajeve
gde na primer imas blizance od koji je jedan recimo pozrtvovani
doktor, a drugi lopov i prevarant? To sto su otac i majka, na
primer, posteni, ne znaci da ce im i deca biti. I obrnuto.
Uostalom, vise je na ovom svetu dobrih ljudi nego losih sto znaci
da su dobri geni dominantniji.
IVAN
Ispade ti sad genetski inzenjer.
VERA
I ja samo iznosim svoje misljenje. Cinjenica stoji da je pola
moje.
IVAN
Ima puno cinjenica o kojima mozemo da razgovaramo.
VERA
I cinjenica je da ja tebe ne mogu da nateram da ga volis, ali ni
ti mene ne mozes da nateras da ga mrzim. Pola tih hromozoma su
od mene.
IVAN
Jeste, ali zamisli drugu polovinu. Treba da se rodi neka budala.
VERA
To je rizik sa kojim se svi roditelji srecu.
On stoji na sred sobe i
gleda u plafon. Vera i
Cvetana pogledaju i one da
vide sta on to posmatra.
VERA
Sta gledas?
IVAN
Gledam gde su svrake sto su ti popile mozak?
MAJKA CVETANA
A mozda je to i dobro. Ako dete poraste i bude neka baraba onda
bar znate na koga je - ne morate celo porodicno stablo da
analizirate.
VERA
Moje dete nece da bude baraba!
IVAN
(Cvetani)
Molim te da se ne mesas.
MAJKA CVETANA
Ne mesam se, samo mislim na glas.
IVAN
Slobodno stavi na "mute".
MAJKA CVETANA
Uostalom, sta znas, mozda nasledi neki izuzetan talenat - da crta
ili pise, ili peva--
IVAN
Ili da cuti - i to je talenat.
MAJKA CVETANA
Nisi bas talentovan, zete.
IVAN
Nisi ni ti.
VERA
Da mogu da vratim vreme ne bih nikom ni prijavila da sam bila
napadnuta.
IVAN
Ne samo napadnuta - silovana.
VERA
Toliko si okrutan!
IVAN
Zasto? Ne zelis da te podsetim sta je bilo, a nece da ti smeta
da te dete podseca svaki dan? I sta ces da mu kazes kad poraste,
ko mu je otac? Pod A- ja, pod B- ne znas, pod C- neki manijak.
Ne znas sta je gore - da ga ceo zivot lazes ili da mu kazes istinu.
MAJKA CVETANA
Je l' to neki kviz?
IVAN
Ili recimo - na koga ce da lici?
VERA
Pa ako je decak licice na mene jer decaci uglavnom lice na majke...
MAJKA CVETANA
Vala jeste, tvoj brat je isti ja - oci, nos, usta...preslikan.
IVAN
Mora da je mnogo srecan zbog toga.
VERA
...A ako bude zensko licice na tebe.
IVAN
Na mene?
VERA
Devojcice lice na oceve.
MAJKA CVETANA
Ti si isti otac. Ma kao njega zenskog da gledam. Moj Milan je
bio lep k'o lutka.
IVAN
I sad povratak u realnost - ja nisam otac!
VERA
Evo koliko se secam, otac nije neki Norvezanin sa platinasto plavom
kosom ili neki tamnoputi Afrikanac pa da to sad bude ne znam kakva
razlika.
IVAN
Je l' ti to meni kazes da smo ja i taj manijak isti?!
VERA
Niste isti, kako isti...slicni.
IVAN
Ti rece da se ne secas kako izgleda.
VERA
I ne secam se.
IVAN
Ali da smo slicni to znas.
VERA
Pa onako generalno.
IVAN
Obojica smo muskarci.
Vera slegne ramenima.

IVAN
Evo da rekapituliram...
MAJKA CVETANA
Sto, zete, da se predaš, pa nije ovo rat!
IVAN
Ne da kapituliram - ovo nije rat - a i da jeste ja nikad ne bih
kapitulirao...a pomalo i jeste rat - rat misljenja. Rat izmedju
normalnog - mene...
(podigne ruku)
i blago poremećenih - vas...
(pokaže rukom na njih dve)
I kazem "blago" jer ne zelim da vas uvredim.
VERA
A 'blago poremećen', to mu dodje kao kompliment.
IVAN
Kao istina, a istina zna da boli, ali ono sto je vazno je da ja -
normalan - prevagnem...i zato,
(okrene se prema Cvetani)
draga tasto, nikada necu da kapituliram.
MAJKA CVETANA
Nikad ne reci nikad.
IVAN
Ni-kad. Nikad, nikad, nikad. Evo da re-kapituliram, ti
(Majka Cveti)
si mi rekla da sam seronja i...
(ne moze da se seti)
MAJKA CVETANA
Sebičnjak.
IVAN
Sebičnjak, da!
MAJKA CVETANA
Ja sam se šalila. Nisam ja kriva sto ti nemaš smisla za humor.
IVAN
Ma nemoj mi reci. Ti si vestica i ostrokondja.
VERA
Ivane!
MAJKA CVETANA
(srecna)
Ostrokondja! E, otkad to nisam cula. To mi je majka govorila
kad sam bila dete - "ostrokondjo jedna mala". Zete, bas si zlatan
da me tako vratis u detinjstvo.
I-1-21
IVAN
To je bila uvreda...ali u sali, posto se mi svi ovde salimo.
VERA
Ja se ne salim.
IVAN
Ti se ne salis kad kazes da smo ja i manijak isti i da ce dete da
lici na mene. E, bas ti hvala.
Vera klone, ne zna vise
sta da kaze...nabije lice
u ruke.
IVAN
'Ajde sad najmocnije zensko oruzje - suze.
MAJKA CVETANA
Nije bogami to, zete, najmocnije zensko oruzje. Ima nesto drugo.
Vera ustane.
VERA
Ja ne placem, nego ne znam vise sta da kazem! Ne znam sta da
kazem a da shvatis da je sve sto zelim da imam dete! Da imam i
ja bebicu malu, bucmastu, rumenu, da je volim i negujem i setam
po parkicu kao druge zene!
IVAN
I ja to hocu, i za tebe i za nas, ali sta ti mogu kad...
Vera zahladni.
VERA
Sta mi mozes?! Sta mi mozes?! Sta ti meni mozes?! Ne mozes mi
nista.
Neko zvoni na vrata. Majka
Cvetana ode da otvori.
Cuje se kako sa nekim
razgovara.
MAJKA CVETANA
Dobar dan...evo, nije lose, a vi...hvala...dovidjenja.
Minut kasnije se vrati sa
postom u ruci.
MAJKA CVETANA
Postar.
IVAN
Sta je doneo?
MAJKA CVETANA
Doneo ljubavno pismo, sta je doneo...doneo racune...ovaj za struju
kad vidim sve se najezim...
VERA
Sta se ti jezis, to je nas racun, nije tvoj.
MAJKA CVETANA
Sta ima veze ciji je? Distribucija je univerzalni neprijatelj.
Ona spusti koverte na sto
i gleda sta je stiglo.
Izvuce jednu razglednicu,
pogleda na koga je
adresirana, stavi naocare
pa je okrene i procita i
tek onda je pruzi Ivanu.
MAJKA CVETANA
Evo razglednica za tebe.
IVAN
(pomalo iritiran)
I sta pise?
MAJKA CVETANA
Evo ti pa procitaj, nisam ti ja sekretarica.
Ivan uzme razglednicu,
pogleda od koga je i ozari
se.
IVAN
Od Saska sa ekskurzije! E, setio se da posalje razglednicu, bas
je pazljiv.
VERA
Pa zar se nije vec vratio?
IVAN
On jeste, ali razglednica putuje malo duze. Nije mi ni rekao da
je poslao...to da bi me iznenadio.
VERA
Sta kaze?
IVAN
Kaze "Hrana je dobra, a i ja sam dobro". E, bucko mali, njemu je
vazno da se najede. "Ekskurzija je super. Puno te volim i puno
toplih pozdrava za teta Veru".
VERA
Toplih pozdrava...bas je fin momak Sasko. Mnogo je dobar.
I-1-23
IVAN
Kakav momak, ima devet godina!?
VERA
Pa ne mislim momak za zenidbu, nego decko.
IVAN
Cuj, decko - decak. Mali decak od devet godina. Mali osnovac.
VERA
Tvoj prvenac.
IVAN
Moj jedinac.
Vera ga posmatra dok on
zadovoljno analizira
razglednicu i onda je
nasloni na vaznu sa cvecem
na malom stolu za kafu.
Majka Cvetana postavi sto
za veceru.
MAJKA CVETANA
'Ajde deco da veceramo...
IVAN
Bogami ja sam bas nesto ogladneo.
MAJKA CVETANA
Hajde, mozda te sit stomak malo odobrovolji.
On ustane i pruzi Veri
ruku da i ona podje. Svi
troje sednu za sto, posluze
se i neko vreme jedu u
tisini.
MAJKA CVETANA
(Veri)
Hoces malo supice?
VERA
Necu, jede mi se hleb.
MAJKA CVETANA
Uzmi meso.
VERA
Ne, ne, samo hleb...ako je svez.
MAJKA CVETANA
Od jutros je.


Cvetana isece parce hleba
i doda ga Veri. Ona lomi
parce po parce i kao pticica
gricka pomalo.
IVAN
(Veri)
Znam ja sta tebi treba...treba ti da ides u banju da se lecis.
VERA
Od cega da se lecim?
IVAN
Od neplodnosti.
VERA
Od kakve neplodnosti kad sam trudna?!
IVAN
Pa ne znam, to doktor mozda moze da pojasni. Moze da nam pomogne
da se nekako ti i ja optimalno spojimo...da tebi pomogne da sa
mnom ostanes u drugom stanju.
VERA
Mozda tebi moze da pomogne.
IVAN
Ja vec imam jedno dete. Meni nista ne fali.
MAJKA CVETANA
Ne fali ni mojoj cerki nista, ako nisi primetio.
IVAN
Nisam ginekolog, ali...
VERA
Ali naravno znas sve o ginekologiji i mozes da otvoris privatnu
praksu.
IVAN
I sta, kad si isla na ispitivanje, doktor ti je rekao da si zdrava
i fertilna?
VERA
Pa sta ima da mi kaze, covece, kad sam trudna?! Nece valjda da
mi kaze da ne mogu da zatrudnim!
IVAN
Da, ali mozda je ta tvoja...
(on pogleda u Cvetanu...trazi
odgovarajucu rec)
...kasarna...neprijateljski raspolozena prema
mojim...vojnicima...Mozda nam se ne slaze pH ili vec sta ja znam.
Ne znam vise sta da mislim. Mozda su ti jaja defektna.
I-1-25
VERA
Mozda su tvoja jaja defektna!
IVAN
Ti se odma' ljutis sta god da kazem. Ne smem vise nista ni da
kazem.
VERA
Zato sto lupetas gluposti.
IVAN
A da, trebam da se pravim odusevljen i da glumim oca nekom tamo...
necijem tudjem detetu.
VERA
Pa sta, ljudi usvajaju decu svaki dan i pruze im ljubav i topli
dom...kao da bi to sad bio neki presedan.
IVAN
Izvini, je l' ja tebi licim na Bred Pita?
VERA
Ne licis.
MAJKA CVETANA
Uopste ne. Kakav crni Bred Pit.
IVAN
To je zato sto ja nisam Bred Pit i sto mene ne zanimaju tudja
deca. Nismo mi svi isti. Usvajanje tudje dece, to nije za svakog.
Ja to ne mogu. Je l' to sad neki kriminal? Nije. Eto, to je moje
misljenje, ako imam pravo na misljenje.
Vera cuti.
IVAN
Ono sto me interesuje je sta ti ocekujes da bih ja rekao ljudima,
prijateljima, poznanicima kad nas na primer sretnu na ulici i
pitaju cije je dete?
VERA
Pa ko to pobogu pita? Kad si u zivotu cuo nekog da kad sretne
muza i zenu na ulici sa bebom pita "a cije je dete?" S koje si
ti planete?
IVAN
Ma uostalom, sta me briga za tamo bilo koga - sta da kazem svom
sinu, a? Da mu podmetnem recimo polubrata? Da mu kazem da mu je
to polubrat ili polusestra?
VERA
Nije mu nijedno.
IVAN
Dete nekog tamo manijaka.
VERA
Moje dete.
IVAN
A ne nase? Eto, vidis.
VERA
Vidim da ga ne zelis.
IVAN
Dobro vidis.
VERA
Lako je tebi da pricas tako i da se drsis i da mi drzis tu
predavanja ko je u pravu, a ko nije. Ti vec imas jedno dete.
Tvoj zivot ima smisla.
IVAN
Sta sad, tvoj zivot nema smisla zato sto nemas dece? Ti mislis
da su deca smisao zivota?
VERA
Ja mislim da je smisao zivota lepota, a deca su personifikacija
lepote.
IVAN
A sta ljudi koji nemaju dece? Svi ljudi na svetu koji nemaju
dece - da se ubiju.
MAJKA CVETANA
Sta si, bre, navalio danas sa ubistvima?
VERA
Je l' trebam ja sve da ih ubijem pa da vidimo da li ce majka jos
da me voli?!
IVAN
Znaci ne postoji nikakva druga lepota da osmisli tvoj zivot?
MAJKA CVETANA
Pa deca su glavna.
IVAN
Izvinite molim vas, pitam Veru.
MAJKA CVETANA
Otkad smo ja i ti na vi?
IVAN
To je samo nacin da izrazim duboko postovanje.
I-1-27
MAJKA CVETANA
Persiranje udaljava ljude.
IVAN
Ha.
Vera blago odgurne tanjir
i ustane.
MAJKA CVETANA
Jedi, duso, nista nisi jela.
VERA
Ma ne mogu da jedem.
Stane na sredinu sobe.
VERA
Znas kako se osecam? Osecam se kao da stojim na raskrsnici, na
oluji i vetar duva i ne znam na koju ce me stranu oduvati.
Ona se njise levo, desno,
napred, nazad, kao u nekom
bolnom transu.
IVAN
Ja sam na severu, ako mene trazis.
MAJKA CVETANA
Pa valjda ces da se pomeris iz kuhinje nekad.
VERA
Hladan je taj sever...Ti ne znas kako to izgleda. Ti ne znas to
osecanje...osecanje nemoci i neuspeha...kad svakog meseca cekas,
cekas, nadas se, molis...i nista...Pet godina...Ej, pet godina!
I koliko sam se molila i nadala...i svaki put kad mi je kasnila
sam kupila test, onako puna nade, puna ocekivanja...i onda se sve
te nade rasprse i...
(ocajno)
...ne znas ti kako je to, a ne volis me dovoljno da bi me razumeo.
Zar ne mozes ni da se sazalis na mene?
IVAN
Zar ne mozes ti da se sazalis na mene?
VERA
Mozda vec jesam. Pet godina cekam da ostanem u drugom stanju.
IVAN
Je l' sam ti ja kriv za to? Verovatno, posto sam ja kriv za sve,
za bilo sta. Evo, poskupeo paradajz na pijaci - sigurno zato sto
sam ja pojeo sopsku salatu juce za rucak i sad je potraznja za
paradajzom skocila i, naravno, ja sam kriv. Kad god si mi rekla
da su ti plodni dani, ja sam ti se nacrtao. Je l' jesam ili nisam?
I-1-28
VERA
Jesi.
IVAN
Sta hoces vise od mene?
VERA
Hocu da podizemo ovo dete kao naše - moje i tvoje.
IVAN
Evo da ti dam jedan konkretan primer. Evo na primer Saško. Je
l' ti mislis da si ti Sašku majka?
VERA
Nemoj da razgovaraš sa mnom kao da sam debil!
IVAN
Znači ne mislis i ne osecaš.
VERA
Saško je veliki i ima majku. Ja ga volim i postujem kao tvog
sina i kad nam dodje u goste trudim se da mu bude prijatno i mazim
ga i pazim kao da je moj. Toliko valjda znas.
IVAN
Ali ga ipak dozivljavas kao mog sina, ne svog.
VERA
Kao sto rekoh, Sasko vec ima svoju majku. Je l' trebam da ti
nacrtam to?
IVAN
Njegova majka nije tema. Ja pitam da li mog Saska dozivljavas
kao svog rodjenog sina? To je da ili ne.
VERA
Sasko ne zivi sa mnom. Nasa beba bi bila nasa.
IVAN
"Nasa" beba je tvoja i nekog tamo manijaka. Moja nije.
VERA
Mozda kad se rodi promenis misljenje.
IVAN
Ako se rodi, ja vec odavno necu biti tu...ako me razumes.
Vera cuti. Majka Cvetana
ustane i posprema sto.
Ivan ustane, uzdahne duboko.
IVAN
Idem da prilegnem.
I-1-29
On krene u sobu, pa
zastane...razmislja nekoliko
sekundi i onda se vrati do
Vere...stane ispred nje i
stavi ruke na njena ramena.
IVAN
Ja tebe volim, znas da te volim. Volim te svim srcem...ali ne
ocekuj da promenim misljenje.
Vera se utuceno dogega do
kauca i sedne. Ivan stoji
u mestu i posmatra je.
MAJKA CVETANA
Verka, hoces jos nesto da pojedes ili popijes pre nego sto sve
sklonim?
VERA
Prestani da me nudis vise, necu nista.
Tisina.
VERA
Izvini...ne mogu nista. Nisam ni gladna ni zedna. Rekoh lepo da
ce mi srce doneti glavobolju.
MAJKA CVETANA
Samo polako, per aspera ad astra...kazu stari Latini - preko trnja
do zvezda.
Ivan je posmatra, rasiri
ruke u neverici.
IVAN
Sad si uvela i latinski - nije ti dovoljan srpski da se izrazis?
VERA
Sta da radim? Kako da izadjem iz ovog tamnog vilajeta a da se
sto manje kajem? Nisam pametna.
MAJKA CVETANA
Slusaj srce, to ti je moj savet.
IVAN
Evo, imam ideju.
Vera se trgne, puna nade.
IVAN
U sustini, kompromis.
VERA
Slusam.
I-1-30
IVAN
A sta mislis da kupimo psa...stene...koju god sortu hoces. Malo,
veliko - biraj. Mogli bismo i macku da nisam alergican.
Razmisli... i jos nesto, ti znas da ja nisam bas neki ljubitelj
zivotinja - ovo ti nudim samo zato sto te volim. Razmisli.
On je poljubi u glavu i
onda se povuce u spavacu
sobu.
MAJKA CVETANA
(glasno da cuje i Ivan)
Ako ga pritisnes, mozda pristane i na papagaja!
IVAN
(iz sobe)
Mozda, pa da ga ucite latinski!
MAJKA CVETANA
Naucila bi' ga ja srpski, ne brini - ima sta.
Vera ustane i seta po sobi
teska srca.
ACT I
SCENE 2
BOLNICKA CEKAONICA.
Vera I Majka Cvetana sede
u cekaonici. Obe cute.
Vera sedi prekrstenih nogu
i nervozno trese stopalo.
Jako je neraspolozena.
Majka uzme casopis sa
stocica, prelista ga
nezainteresovano, vrati ga
na sto...uzme drugi, isto
ga prelista
nezainteresovano...
MAJKA CVETANA
'Oces Ilustrovanu da prelistas?
VERA
Necu.
Majka Cvetana spusti casopis
na sto, ustane i zamisljeno
seta gore-dole. Vera pogleda
na sat.
I-2-31
VERA
Zakazali su mi za 3, a sad je skoro pola 4.
MAJKA CVETANA
Bilo bi cudo da su na vreme, ovako je normalno.
VERA
Ma ne zurim se, nego...
Vera spusti ruke na grudi.
VERA
Jao, srce mi lupa, samo sto ne iskoci.
MAJKA CVETANA
Buni se, zato lupa jako. Reci mu da ces dobiti psa, mozda se
umiri.
VERA
Ne staj mi na ranu, boli me i bez toga.
Majka sedne pored nje,
pomazi je po kosi...onda
ponovo ustane, seta gore-
dole neko vreme...nesto
joj je na umu...
MAJKA CVETANA
Znas, kad sam ja s tobom ostala trudna, tvoj otac nije hteo da me
zeni...bila sam ocajna..sta da radim, drugacije je vreme
bilo...sramota da ostanem trudna a neudata, znas kao neka tamo
laka zena...a bili smo mladi, on je hteo da bude slobodan jos
malo, da prozivi pre nego sto se skrasi...znas vec, musko...ili
se bio uplasio, ne znam...mladi smo bili oboje...uglavnom, ja sam
ti plakala i danju i nocu - nisam znala sta da radim...i onda se
selom proneo glas da on ima sifilis, a znas to kad zene pocnu da
raspredaju, nema taj lek da ga izleci od traceva...i on se jadnicak
vratio kod mene. Bilo mi ga malo zao...ja sam ga naravno oberucke
prihvatila...
VERA
Pa je l' imao stvarno sifilis?!
MAJKA CVETANA
Ma kakav tvoj sifilis - zdrav k'o dren, svez k'o rosa, rumen k'o
jabuka crveni delises...to sam ja bila pustila buvu da ga vratim
na pravi put. I vratila sam ga. Posle je on mene voleo vise nego
ja njega, ali to tako treba.
VERA
Ne mogu da verujem da si tako nesto izmislila samo da...
MAJKA CVETANA
Sto ne mozes da verujes?
I-2-32
VERA
Ustvari, mogu.
MAJKA CVETANA
Hocu da ti kazem da zena radi ono sto mora. Nije uvek lepo, nije
uvek moralno, uslovno receno, ali sta ces - bitno je da pobedi
pravda.
VERA
Pa ne znam da li je tati to bas bila pravda.
MAJKA CVETANA
Jok, sta mu je falilo sa mnom. Ziveo k'o bubreg u loju. Ne bi
bolju zenu nas'o da je svecom trazio.
VERA
Ja izgleda nisam nasledila taj tvoj talenat za "pravdu". Mada...
MAJKA CVETANA
Ma, sto da nisi...a mozda to malo tu jeste.
VERA
Ma, ne spominji mi.
Majka sedne pored nje i
zagrli je. Tako sede u
tisini jedno vreme.
MAJKA CVETANA
Znas, Verka, muskarci dodju i odu. Ljubav prema detetu...to ti
je nesto sasvim drugo. To je za ceo zivot. I da, sto kaze onaj
tvoj, isece psu prednje noge i srce ti krvari od razocarenja,
opet je tvoje dete i volis ga. Ne moze zena nikad da voli nekog
muskarca koliko voli svoje dete. Makar vecina zena - uvek ima
nekih budala izuzetaka.
Vera ustane.
VERA
Ivan nije tamo neki muskarac - on je moj muz vec 6 godina. On
je...on je ljubav mog zivota.
MAJKA CVETANA
Ma...ljubav tvog zivota...ljubav tvog zivota treba da te razume i
podrzi, a ne da te tera da radis stvari koje ti se nece. Kak'a je
to ljubav?
VERA
Treba pogledati stvari i iz njegove perspektive.
MAJKA CVETANA
Ma koja je to perspektiva? On ima dete iz prvog braka i sta ga
briga da li je ovo za tebe poslednji voz ili nije.
I-2-33
VERA
Znam, ali ipak je cela ova situacija...neuobicajena.
MAJKA CVETANA
Jeste, ali ti si znacajan deo te situacije...znacajan i pozitivan
i za njega bi tvoj stav - kao zrtve - da te sad ne podsecam i na
to, i kao njegove supruge i mozda njegove najvece ljubavi...kako
ti ono rece "ljubav mog zivota"...ako si i ti to isto za njega...
VERA
Kako to mislis "ako"?
MAJKA CVETANA
Onda bi on odluku trebao malo vise da prepusti tebi i da je
oberucke i sa osmehom, i to iskrenim osmehom - prihvati. Kad nekog
volis, onda volis da je ta osoba srecna.
VERA
Pa to onda vazi u oba smera.
MAJKA CVETANA
Zene su neznije - njihov smer je vazniji.
VERA
Ipak, ja ga razumem...njegov stav nije bas toliko nenormalan
obzirom na informacije koje on poseduje i u koje veruje.
MAJKA CVETANA
Kako to mislis "u koje veruje"?
VERA
Pa, sve ovo. Moja trudnoca, nacin, njegov sin. To sto on hoce
da ja sa njim ostanem u drugom stanju, znas vec, da idem u banju
da se lecim...
MAJKA CVETANA
Ma, od cega da se lecis?!
VERA
Znam...nego s njegove tacke gledista. Ima to smisla, nije da
nema. Kako mozemo pojedinacno, a ne mozemo zajedno? Ali nije to
bas tako kako on misli...on ne moze.
MAJKA CVETANA
Sta ne moze?
VERA
Da ima decu.
MAJKA CVETANA
Kako ne moze kad vec ima?
I-2-34
Vera je pogleda znacajno,
a Majka se na glas
zaprepasti.
MAJKA CVETANA
Au...otkud ti to?
VERA
Znas kad smo se testirali pre nekoliko meseci...kad su nam stigli
rezultati Ivan je bio na ekskurziji i ja sam sama otisla kod
doktora...
MAJKA CVETANA
I?
VERA
I nista. Moji rezultati su dobri. Njegovi nisu. On ne može da
ima decu. Nikad nije ni mogao.
MAJKA CVETANA
Nikad? Kako nikad?
VERA
Nikad. Nisam ja problem, nego on.
MAJKA CVETANA
A Saško?
VERA
Saško...On misli da je Saško njegov, ali nije.
MAJKA CVETANA
Pa, čiji je?
VERA
Otkud ja, pobogu, znam čiji je?!
MAJKA CVETANA
A, sto mu ne kažeš?
VERA
Da mu kažem?! Pa, nisam blesava da mu kažem!
MAJKA CVETANA
Kako blesava ako je istina?!
VERA
Istina je.
MAJKA CVETANA
Ali onda on ima pravo da zna istinu.
VERA
I kakvo bi dobro donela ta istina?
MAJKA CVETANA
Kakvo dobro...kako, kakvo dobro? Takvo dobro da on ce da shvati
da je pravo da zadrzis dete i da ga podizete zajedno...ta istina
moze da ti spasi tvoj brak.
VERA
Ti ne znas sta pricas uopšte. Prvo i prvo, sve i da mu kazem
istinu, on ne bi pristao da ovo dete rodim. Jednostavno je takav.
MAJKA CVETANA
Ma nikad se ne zna.
VERA
Ali ima nesto vaznije od toga. Ako ja njemu kazem istinu - Saško
ce da izgubi oca. A on sina. Ne mogu ja to da imam na savesti
da njih dvojicu koji se toliko vole rastavim.
MAJKA CVETANA
Ali ako se vole, onda se vole.
VERA
Ne bi to nikad bilo isto.
MAJKA CVETANA
Pa mogla si da se pravis da je njegovo dete i da budete srecni.
VERA
Da mu podmetnem dete? Boze, sacuvaj.
MAJKA CVETANA
Koja je razlika, ionako mu krijes istinu?
VERA
Ne krijem ja istinu, nego je ne iznosim. To nije moja laž, već
laz njegove bivže zene. I da jeste moja - postoje laži sa kojima
covek moze da zivi i postoje one druge lazi koje izjedaju dusu.
Ja nisam kukavica da ikome podmecem dete. To prepustam njegovoj
bivsoj zeni. Istina...kakva istina...to je surova podmetacina
njegove bivse a ja Ivana isuvise volim da bih mu slomila srce tom
istinom.
MAJKA CVETANA
A ti? A tvoje srce? Kad si to saznala?
VERA
Ne znam, ima 2-3 meseca.
Vera sedne.
MAJKA CVETANA
Ti si to saznala, pa te onda onaj napao...pa to je sve šok za
oškom.
Majka je cvrsto zagrli.
Tako sede jedno vreme, a
onda se Vera izvuce iz
zagrljaja i ustane.
VERA
Ma nije to bilo bas tako...secas se kad je bilo ono nevreme pre
jedno dva meseca...padala kisa svaki dan...i tako sam se jedno
vece vracala s posla i bilo isto tako neko pasje vreme...lila je
kisa bez prestanka...a bila sam se parkirala u onoj sporednoj
ulicici iza nase zgrade...u Zmajevoj...i mrak bio, nigde nikog,
samo kisa, a niz ulicu kao potok...i onda se tu odjednom stvori
ispred mene neki covek, ustvari decko, mlad, mozda dvadeset pet-
sest godina...i zgrabi moju tasnu. I onda smo tako stali...ne
znam da li je ocekivao da cu ja da se uplasim i odmah da mu pustim
tasnu, ali ja nisam, ne znam ni sama zasto...i tako smo stali, on
drzi tasnu i ja drzim tasnu, onako sam je bila stegla pod
pazuhom...kisa pada...i onda ne znam sta me snaslo, da li hormoni,
beznadje, bes ili sve to zajedno...i onda sam mu prisla i onda
sam ga poljubila...i onda smo oboje stali...on je izgledao
iznenadjen a ja sam bila jos vise iznenadjena...ne znam sta me je
bilo spopalo...i onda je on mene privukao...ili ja njega, vise ne
znam...i samo smo zamakli u...bio je tu neki ulaz...mrak, kisa,
nigde nikog...i tako...dve zalutale, pomalo izgubljene duse...i
posle me je samo pomazio po obrazu i po kosi...namestio mi pramen
(ona namesti pramen)
...i otisao...i niko nijednu rec nije rekao - ni ja, ni on. Ja
sam ostala tu...bila sam sela na stepenice nekoliko minuta da se
priberem.
MAJKA CVETANA
A tasna?
VERA
Tasnu mi ostavio. I tasnu i dete. Znala sam da su mi bili plodni
dani.
MAJKA CVETANA
Auu, pa ti si san svakog napadaca! Dete...'ajde salu na stranu...
to bas i nije za pohvalu sto je hteo da te orobi, ali s' druge
strane pokazuje inicijativu. To je dobra osobina. Mada je to sad
nevazno.
VERA
Da...nevazno...
Cuje se glas medicinske
sestre.
SESTRA (O.S.)
Vera Dostanic.
I-2-37
Majka ustane, zagrli je i
Vera teskog srca ode u
doktorsku ordinaciju.
MAJKA CVETANA
Verka, jos uvek imas vremena da se predomislis!
Vrata se zatvore. Cvetana
se spusti na klupu, nekako
ocajno i prvi put
bespomocno, laktove nasloni
na kolena i nabije lice u
ruke.
ACT II
SCENE 1
Verin stan. Lepo uredjen,
topao i ugodan...dnevna
soba na jednoj strani, a
trpezarija i kuhinja na
drugoj. Majka Cvetana
plete za trpezarijskim
stolom. Vera sedi na kaucu
i razgovara na mobilnom...tu
i tamo klimne
glavom...nasmesi se...slegne
ramenima...sve one male
nesvesne pokrete koje
pravimo kad slusamo nesto
sto nam prija.
VERA
(na telefonu)
Vazi...ne, ne, nije uopste nezgodno vreme, bas
naprotiv...vazi...super, vidimo se...cao.
Ona prekine vezu i spusti
telefon na sto. Majka
Cveta je fiksira pogledom,
ocekujuci da cuje detalje
razgovora. Vera je pogleda
krajickom oka, ali ne
govori...zna da ce morati
da objasni, ali hoce malo
da odlozi...otme joj se
duboki uzdah...
MAJKA CVETANA
Ko je to bio?
Vera je pogleda i nekoliko
sekundi ne kaze nista.
II-1-38
VERA
Ivan.
Majka spusti pletivo na
sto. Nije joj drago.
MAJKA CVETANA
Znala sam.
Vera ne kaze nista.
MAJKA CVETANA
Kazem, znala sam! Sta hoce?
VERA
Sta hoce, nece nista. Hoce da se nadjemo u parku na nasoj klupici
u 5.
MAJKA CVETANA
Mislis na vasoj bivsoj klupici?
Majka zgrabi pletivo i
besno plete.
MAJKA CVETANA
Za sta da se nadjete? Sta hoce?
VERA
Sta hoce...ne znam sta hoce...zvucao je nekako...ne znam ni ja
kako...kao...nekako ushiceno...
MAJKA CVETANA
Bas se pitam sta li hoce taj bebomrzac?
VERA
Nemoj tako...bebomrzac...nije covek bebomrzac. Kakav je to izraz?
MAJKA CVETANA
To je izraz da opise nekog ko mrzi bebe. Nego sta nego je
bebomrzac.
VERA
Ne mrzi on nikog.
MAJKA CVETANA
Ma nemoj mi reci?! Nijednom nije svratio otkad si se porodila...ni
da stavi 5 dinara pod jastuk.
VERA
Nije svratio jer smo se razveli. To je uobicajeno za ljude kad
se razvedu da se vise ne posecuju.
MAJKA CVETANA
Nesto mu sigurno treba.
II-1-39
VERA
Ne treba mu nista...mozda mu treba mene da vidi, eto...
MAJKA CVETANA
E, jado moja.
VERA
Sto si bezobrazna...
MAJKA CVETANA
Nisam ja bezobrazna nego si ti naivna.
VERA
Svejedno. Ja ne ocekujem nista od njega.
MAJKA CVETANA
Ali se nadas.
VERA
Ne nadam se...a sta i ako se nadam? Ljudski je nadati se.
Uostalom, ne bi bio prvi put da se bivsi supruznici pomire.
MAJKA CVETANA
Pre nego sto se pomire, iste treba podsetiti zasto su se
razveli...ako su slucajno zaboravili.
VERA
Mozda ih vreme koje su proveli odvojeno natera da se podsete lepih
trenutaka koje su proziveli zajedno pre nego sto su se razveli...i
uvide gresku.
MAJKA CVETANA
Razvodu, draga moja, prethode ruzni trenuci, ne lepi.
VERA
Pa, ne mislim trenuci pred sam razvod, nego...znatno pre toga.
MAJKA CVETANA
Mislis dok se jos nisu dobro poznavali...Nista mi se to ne dopada.
VERA
Ne mora tebi sve da se dopada.
MAJKA CVETANA
Ne znas ti - imam ja dobru intuiciju.
VERA
Sta si se tu uspanicila - nece covek da me napadne!
MAJKA CVETANA
Nece da te napadne?! Vec te je napao. Kad te pozvao te je
napao...nesto ti je rekao i raspirio nadu...sta ti je rekao?
II-1-40
VERA
Da bi hteo da me vidi, eto sta mi je rekao.
MAJKA CVETANA
Zasta da te vidi?
VERA
Da porazgovaramo.
MAJKA CVETANA
Eto.
VERA
Sta eto?
MAJKA CVETANA
Kazem ti - sesto culo. Sta ima on tebe da vidi i da razgovara?
Sto te nije gledao i razgovarao kad si jadna sama odrzavala
trudnocu i isla da se porodis...sto te onda nije gledao? Nije
njegovo dete...pazi bogati, k'o da je prvi put!
VERA
Rekla sam ti da to ne spominjes i da zaboravis da sam ti uopste
rekla! I nisam ja bila nikakva jadna trudnica, bas naprotiv - ja
sam moderna zena koja sama kroji svoju sudbinu!
MAJKA CVETANA
Samo kazem da si se uspalila kao neka zaljubljena tinejdzerka.
VERA
Ma ko se uspalio?! Ti nisi normalna.
MAJKA CVETANA
Samo kazem - sto manja ocekivanja u zivotu, to je covek srecniji.
Ona se ispravi i znacajno
podigne kaziprst.
MAJKA CVETANA
In vino veritas!
VERA
Kakve sad vino ima veze?
Majka nastavi da plete.
MAJKA CVETANA
Pa to mi je palo napamet juce kad sam popila casu vina.
VERA
Pogresno ti to tumacis - ta izreka znaci da kad se napijes govoris
istinu.
II-1-41
MAJKA CVETANA
To mozda vazi za one sto lazu k'o psi. Ja uvek govorim istinu i
meni vino sluzi samo za velike zivotne istine. Uostalom, izreka
nije vazna, ali moj zakljucak je tacan. Sto manje ocekujes, manje
ces da se razocaras.
VERA
Ja ne ocekujem nista...i ostavi me te tvoje depresivne filozofije.
MAJKA CVETANA
Kakva depresivna...nije to nikakva depresivna filozofija, bas
naprotiv...ja sam ti sa mojom filozofijom srecna k'o...k'o pas
kad ga puste s lanca.
Vera se pogleda u ogledalu
i iz tasne izvadi mali
neseser sa sminkom.
VERA
Idem da se spremim.
Ona ode u drugu sobu.
MAJKA CVETANA
Da se spremis...sta imas da se spremas ako ne ocekujes nista?!
Idi u pocepanoj trenerci i bez sminke...sa rascupanom kosom i bez
dezodoransa i ponudi mu da te pomirise ispod miske - ako ne
ocekujes nista!
Vera joj odgovori iz druge
sobe.
VERA
Prestani vise da mi zvocas!
MAJKA CVETANA
I nemoj slucajno da si ga pozdravila od mene! Mozes da mu kazes
da sam porucila da se tornja dodjavola.
(za sebe)
Bebomrzac je taj, nego sta nego je bebomrzac.
ACT II
SCENE 2
Vera i Ivan sede na klupi
u parku. Izmedju njih je
solidan razmak a i Verina
tasna. Svako drzi svoju
fast food kafu i pijuckaju
dok razgovaraju. Ali prvo
sede u tisini, trazeci
temu za razgovor.
II-2-42
VERA
Pozdravila te Cveta...da ne zaboravim.
IVAN
Hvala, kako je ona, sta radi?
VERA
Dobro je.
IVAN
Je l' jos uci latinski?
VERA
Znas nju, stalno ima neke izreke.
IVAN
A ti, kako si ti?
VERA
Dobro sam.
Sede neko vreme u tisini.
VERA
Hvala na kafi, bas mi prija.
IVAN
Secam se da si pila bez secera...
VERA
Zapamtio si...gorka kafa, sladak zivot.
IVAN
Naravno...mada sam za svaki slucaj uzeo i kesicu secera...u slucaju
da si pocela da pijes slatku.
Opet sede u tisini.
VERA
Kako je Sasko?
Ivan se ozari - to je tema
koju voli.
IVAN
Sasko...Sasko je super! Zamisli, osvojio je bronzanu medalju na
regionalnom takmicenju iz matematike. Obradovao se mnogo, a tek
ja! A pametan je k'o pcela. Ja nikad nisam voleo matematiku, a
ni majka mu nije bas neki Arhimed, da se ne lazemo. A on ti je
majstor za brojeve. Daca kaze da je njen deda bio talentovan za
matematiku...mada ne znam otkud ona to zna...verovatno se to na
pijaci znalo ko je dobar sa ciframa...znas vec u to vreme...
II-2-43
VERA
Znaci, na pradedu.
IVAN
Na pradedu. Vidis sta su ti geni. Mislim...znas...
On se malo pokaje sto je
to rekao. Popije gutljaj
kafe. Vera ga posmatra,
ne komentarise.
VERA
Iznenadila sam se kad si se javio. Ali prijatno.
IVAN
Hteo sam da te vidim.
Ona se obraduje...okrene
glavu na drugu stranu i
nasmesi se srecno, ali da
on ne vidi. Ivan ustane
sa klupe.
IVAN
Saznao sam istinu.
VERA
Istinu? Kakvu istinu, koju istinu?
IVAN
Daca...Daca me je sve vreme lagala...zamisli...lagala je sve vreme!
VERA
Znaci, saznao si...auu.
IVAN
Nemoj mi reci da si i ti znala? Ustvari, osecala si sigurno.
Zena oseti. A sto mi nisi rekla...ustvari, kako da mi kazes...a
i zasto da mi kazes...razumem te...ipak je Daca moja bivsa zena.
VERA
Ne osudjujes me? Nije to bilo moje da kazem.
IVAN
Taman posla da te osudjujem. Da se ne lazemo - ne bih ni ja tebi
rekao da je situacija bila obrnuta. To je vrlo delikatna stvar.
VERA
Delikatna...prava rec.
IVAN
Nego sta nego prava - ipak sam ja profesor srpskog jezika i
knjizevnosti.
II-2-44
VERA
I kako se osecas sad? Kako si to primio?
IVAN
Pravo da ti kazem, malo sam zbunjen...i kad kazem 'malo' mislim
'mnogo'. Razmisljam se cak i da napisem knjigu.
VERA
Pa i ne bio zbunjen. A Sasko? Kako je njemu?
IVAN
Sasko...Sasko k'o Sasko...prvo je bio i on zbunjen celim tim
obrtom, ali sad je...
VERA
Zbunjen, nego sta nego zbunjen.
IVAN
...Sad se navikao.
VERA
Ipak je on mali decak.
IVAN
Pa, jeste.
VERA
Mali decak od samo devet godina.
IVAN
Ma sad ce jos malo deset...dvocifreni broj...ide vreme. Kad
pomislim da je proslo skoro sedam godina otkad smo se Daca i ja
razveli.
VERA
I sest meseci od naseg razvoda. I sta cete sad?
IVAN
Sad cemo sad?...Sad cemo sve ispocetka.
VERA
Ne mogu da verujem da si to tako glatko prihvatio...ali ipak si
ti covek velikog srca. Jedva cekam da kazem Cveti da je bila u
krivu.
IVAN
Zar i ona zna?!
VERA
Zna.
IVAN
Pa da, ne moze se prava ljubav sakriti. Kako sam samo bio slep.
Kako sam bio slep!
II-2-45
VERA
Pa neki put covek vidi samo ono sto hoce da vidi.
IVAN
Tacno, a i bio sam ozenjen tobom...sta imam da gledam okolo i da
trazim "istine".
VERA
Ma, bitno sad da je istina izasla na videlo. Ne mogu ni da
zamislim kako je Daca zivela sve ove godine noseci na ledjima
tako veliku, tako znacajnu laz.
Ivan uzme njene ruke u
svoje.
IVAN
Koliko si ti samo plemenita.
On je pusti, okrene se na
drugu stranu i pogleda u
daljinu.
IVAN
Ne mogu da verujem da smo protracili sve ovo vreme jedno bez
drugog.
VERA
Nadoknadicemo.
Ona se okrene.
IVAN
Mislis mi.
VERA
Da, mi.
IVAN
Koji mi?
VERA
Pa ti i ja.
IVAN
Ne razumem.
VERA
Sta ne razumes?
IVAN
Kakve ti i ja imamo veze?
VERA
Aaa, mislis ti i Sasko, sad u pravom svetlu.
II-2-46
IVAN
Pa jeste - bice mnogo bolje sad kad budemo stalno zajedno.
VERA
Novi zivot.
IVAN
Nova sansa.
Oboje sednu na klupu.
Vera prebaci tasnu na svoju
stranu da oslobodi prostor
izmedju sebe i Ivana.
VERA
I sta sad...sta je sledeci korak?
IVAN
Sledeci korak je zatvorim oci i skocim...prepustim se.
Vera zatvori oci i nagne
se prema njemu ocekujuci
poljubac. On se nagne
unazad i zacudjeno je
posmatra.
IVAN
Dao sam otkaz u skoli.
Vera otvori oci i brzo se
ispravi.
VERA
Otkaz?! Zasto otkaz? Znam da ne volis da ucis srednjoskolce ali
ipak volis zvanje profesora.
IVAN
Pa kazem ti - zatvorim oci i skocim.
VERA
Ma gde skocis, odakle skocis? Ne mislis valjda da se ubijes?!
IVAN
Cuj, da se ubijem...zasto da se ubijem?
VERA
Pa i ja to kazem.
IVAN
Da se prepustim - to mi je nova zivotna filozofija.
On se zagleda u daljinu i
rasiri ruke kao da skace
lastu...
II-2-47
IVAN
Prepustim se.
...Glavu izvije unazad i
zatvori oci. Tako stoji
nekoliko sekundi i onda se
trgne i okrene se prema
Veri.
IVAN
Selim se u Nis.
VERA
U Nis? Otkud sad u Nis? Sta to ima u Nisu?
IVAN
Sta ima...ima tvrdjava...
VERA
Ti volis istoriju.
IVAN
Ima i filmski festival leti.
VERA
I to renomirani.
Vera popije gutljaj
kafe...nije sigurna sta da
misli o selidbi...
IVAN
U Nisu ima svasta - od banje do ludnice...ima za svakog ponesto.
Nis je jedan kompletan grad, mada rekao bih nepravedno podcenjen.
Ma, nema to veze nikakve...nasao sam posao u Nisu...
VERA
Posao...to je onda ozbiljno...
IVAN
Nego sta nego ozbiljno. Ja kad se prepustim, ne salim se.
VERA
Pa kad se selis?
IVAN
Ne samo ja - mi.
VERA
Mi? Sta da radim ja u Nisu?
IVAN
Ne ti, nego mi.
II-2-48
Vera ustane.
VERA
Ne znam...srecna sam i zbunjena u isto vreme. Nismo se ni culi
ni videli...pa skoro sedam meseci...videla sam te jednom u gradu
u prolazu, ali ti mene nisi, nesto si bio zurio...ali nema
veze...sedam meseci se nismo videli...ni videli ni culi i sad si
me odjednom pozvao i ocekujes da se odselim u Nis.
IVAN
Ma sta ti je, zeno, ne ocekujem ja da se ti selis u Nis...zasto
bi se ti selila u Nis?!
VERA
Ne znam, i ja se pitam.
On se malo odmakne i
posmatra je onako od glave
do pete...odmerava...
IVAN
A je li...kako ti je prosao porodjaj?
VERA
Kako mi je prosao poro...normalno, kako je prosao...bolno, ali to
je normalno...ali onda kad sam videla Lakija, mog malog Lakija,
sve sam bolove zaboravila. Kako mi je samo sladak, samo da ga
vidis...
IVAN
A mentalno, kako se osecas?
Vera sedne i kratko razmisli
pre nego sto odgovori.
VERA
Mentalno...mentalno sam srecna. Fizicki jesam umorna, priznajem,
ali mentalno...mentalno sam srecna...zadovoljna...da...srecna...ma
presrecna.
Ona kucne u drvo, pa pogleda
Ivana, zadovoljna svojom
konstatacijom.
IVAN
Nemas nekih...onako...psihickih problema?
Vera ustane uvredjeno i
sasvim se uozbilji.
IVAN
Ne mislim da te uvredim nego si me u momentu zabrinula.
II-2-49
VERA
Zasto sam te zabrinula?
IVAN
Zato sto si navalila da se selis u Nis.
VERA
Odakle ti ideja da sam ja navalila da se selim u Nis?
IVAN
Pa ja kazem selim se u Nis, a ti...samo sto nisi pocela da se
pakujes.
VERA
Ne pakujem se ja da idem nigde! Ti si rek'o selimo se pa ja
razmisljam na glas sta bih ja radila u Nisu!
IVAN
Ja sam rekao 'mi' se selimo.
VERA
Ovde izgleda lud zbunjenog! Kazes 'mi', a onda sta ti...pa onda
opet 'mi' pa onda ja ispadoh psihicki poremecena!
IVAN
Mi...ja i Sasko i Daca i...
VERA
Daca?! Tvoja bivsa zena?
IVAN
Moja prva bivsa zena.
VERA
Saskova mama...ona sto si saznao posle svih ovih godina da te
laze?!
IVAN
Slatka je to laz...
VERA
Slatka?! I ti mislis da sam ja psihicki poremecena?!
IVAN
Ne mislim ja nista...samo sam se bio zabrinuo.
VERA
Zabrini se ti za sebe ako mislis da je njena gnusna laz 'slatka'!
IVAN
Cuj gnusna?! I sta si se sad odjednom potresla, nije mi jasno...
II-2-50
VERA
Ma ko se potresao? Nisam se potresla nego mi vise nista nije jasno
sa tobom!
On sedne na klupu.
IVAN
Daca me je sve ove godine lagala...govorila da me prezire, cak
povremeno i mrzi...rekla mi je to nekoliko puta, secam se, kad
sam bio primetio da se ugojila 4 kilograma...i zamisli pogodio
sam bio tacan broj...bas 4...a ona mi rekla da sam djubre
sovinisticko, kao da pol ima veze sa njenom kilazom, ali znas da
ona ne barata bas najbolje tim nekim terminima, ali je zgodna,
mada to nema veze - nisam ja neki povrsan tip...ali sto jeste,
jeste...
VERA
Izvini, o cemu ti pricas, da ne kazem baljezgas?
IVAN
Ja tako okolo-naokolo, oprosti mi...ono sto hocu da kazem je da
mi je Daca priznala da me je sve ove godine volela.
VERA
Volela? Tebe?!
IVAN
Da, mene.
VERA
Mislis to je ta velika tajna koju ti je otkrila? Da te voli?
IVAN
Da.
VERA
Hm, da te voli...
IVAN
Da, volela me je sve ove godine. Moram da priznam da sam bio
iznenadjen.
VERA
Verovatno si bio iznenadjen...obzirom da te je ostavila i otisla
sa drugim...
IVAN
To je proslost. Rekla mi je da se odmah pokajala i da je sve vreme
patila za mnom.
VERA
I ti to verujes?
II-2-51
IVAN
Da je patila za mnom? Naravno.
Vera uzdahne.
IVAN
A ti, je l' se kajes ponekad?
VERA
Zasto da se kajem?
IVAN
Sto nisi odabrala mene?
VERA
Je l' se kajes ti sto si mi postavio ultimatum? Ustvari, glupo
pitanje - ocigledno se ne kajes.
IVAN
Ne znam...da je moj ultimatum prosao onako kao sto sam se nadao,
ustvari kako sam ocekivao - ja i ti bi jos uvek bili zajedno...
sedeli bismo cesto ovde na nasoj klupici...vecerali zajedno svako
vece...lezali na kaucu i gledali televizor, spavali bismo u nasem
velikom krevetu...Daca ne bi bila trudna...
Vera uzme gutljaj kafe i
zagrcne se na njegovu izjavu
o Daci.
IVAN
Makar ne bi sa mnom.
VERA
Trudna?! Ne bi s tobom, ne...s tobom ne bi sigurno.
IVAN
To sam i mislio. I?
VERA
I sta?
IVAN
Pa je l' se kajes?
VERA
A ti bi voleo da se kajem?
IVAN
Ne bih...ne znam, mozda malo...ne da patis nego cisto da znam da
si me volela.
VERA
Jesam te volela, ne brini.
II-2-52
Ivan klekne ispred nje na
jedno koleno.
IVAN
Izvini sto sam ti ovako direktno sve rekao za Dacu i za mene.
Nisam to tako rekao da te povredim, znas da to ne bih, ali je
bolje da cujes od mene nego da ti neki tamo tracevi donesu vest o
nasoj obnovljenoj ljubavi. Daca i ja smo se zblizili kad smo se
ti i ja razveli. Ona je negde u to vreme bila raskinula sa onim
njenim mamlazom, ti sa mnom...
VERA
Ne, nego ti sa mnom.
IVAN
Pa imala si izbor. Ti si se odlucila za dete. Onda sam ja dosta
vremena provodio sa Saskom, i tako...desilo se. Jednom samo,
posle malo razgovora i malo vise vina. Izgleda da smo
kompatibilni.
VERA
(nekako odsutno, blago
razocarano)
Kompatibilni, da...bas ste kompatibilni.
IVAN
Pa nije prvi put da se bivsi supruznici pomire...mislim nije
presedan, desava se.
Vera uzme njegovo lice u
ruke, uzdahne duboko i
ustane.
VERA
Desava se, znam da se desava...Ja sam bila mislila da si dosao da
se pomiris sa mnom. Ne znam zasto... Ne znam ni da li sam i htela,
nego valjda...ne znam ni ja.
IVAN
Izvini.
VERA
Ne, ne, ne, nemas razloga da se izvinjavas, bas naprotiv - hvala
sto si dosao da mi kazes. Ipak je to lepse nego da cujem na
pijaci.
IVAN
Sasko je srecan sto ce da dobije brata ili sestru. Bas se raduje.
VERA
Naravno, naravno. Ne znam sta da kazem. Ustvari...cestitam.
IVAN
Hvala.
II-2-53
VERA
Kako Daca podnosi trudnocu?
IVAN
Fizicki dobro, ali je u nekoj panici da ce da se porodi u osmom
mesecu, ili cak u sedmom...prosto ima fobiju...pod takvim je
stresom da me ne bi ni cudilo.
VERA
Ne bi ni mene cudilo.
IVAN
Pa sta, i Sasko se rodio cim je bila usla u osmi mesec. I sta mu
fali - nista. A koliko je bio velika beba - zamisli da se rodio
kad mu je bio termin...imao bi deset kila. To priroda uredi tako,
zato se i rodio ranije.
VERA
Sigurno zbog toga.
IVAN
A zbog cega bi drugog?
VERA
Nema zbog cega.
On sedne na klupu. Ona
pogleda u svoju tasnu,
izvadi mobilni...nesto
gleda...vrati mobilni u
tasnu, a onda tasnu spusti
izmedju sebe i Ivana.
VERA
Lav se probudio...moram da idem.
IVAN
Lav?! Kakav lav?
VERA
Lav...moj sin.
IVAN
Lav? Ne diraj lava dok spava...Dala si detetu ime po zivotinji?!
On se zakikoce. Vera se
naljuti.
VERA
Ne po zivotinji, nego po Tolstoju! Tako za dete...i ti sebe nazivas
pedagogom?!
IVAN
Nisam ja pedagog, ja sam profesor.
II-2-54
VERA
Jesi...profesor srpskog koga ime Lav asocira na zooloski vrt umesto
na velikana svetske literature! Strasan si mi ti profesor!
IVAN
Pa sta, sa basnama se pocinje...uostalom, nisam rekao da je ruzno
ime - bolje Lav nego magarac.
On se opet zakikoce.
VERA
Da se tornjas ti dodjavola...i zasta si me zvao?! Ustvari, hvala
sto si me zvao jer sad mi je slika o tebi potpuno jasna i shvatam
da je moja majka potpuno bila u pravu i za tvoj znak i za tvoj
podznak...ustvari, za podznak mozda i nije jer ja licno mislim da
si dupli seronja!
IVAN
E, ne mogu da verujem da sam protracio s tobom 6 godina...
VERA
Ja ne mogu da verujem, ne ti...
IVAN
A mogao sam sve to vreme da budem u braku sa Dacom! Ona me je
volela sve ove godine!
VERA
Da, zamisli koliko biste dece imali!
IVAN
Zamisljam, da znas da zamisljam!
Vera mu se unese u lice.
VERA
E, jadnice, pa ni Sasko nije...
I tu se zaustavi, svesna
da je zamalo odala tajnu
koja bi Sasku promenila
zivot.
IVAN
Sta nije?
Vera cuti...pomeri se korak
unazad.
IVAN
Sta nije Sasko?
VERA
Nije...
II-2-55
Ona pokusava da se seti
necega sto bi imalo smisla.
IVAN
Sta nije?
VERA
Nije...nesto narocito lep...malo je podebeo.
IVAN
Kako te nije sramota da vredjas dete?!
VERA
A ti moje dete kad vredjas, to je u redu?
IVAN
I ti meni drzis neka predavanja o deci i razumevanju i sta ti ja
znam...moj Sasko je kao lutka! Videcemo u sta ce ta tvoja zivotinja
da izraste!
I sad je Veri prekipelo.
Ona mu prospe svoju kafu u
lice, pa onda uzme njegovu
sa klupice i prospe mu i
nju. Onda zgrabi svoju
tasnu i ode. Ivan stoji i
rukom brise kafu sa lica i
sakoa.
IVAN
A, lude li zene, upropasti mi odelo.
ACT II
SCENE 3
PARKIC.
Pozornica je svetlom
podeljena na dva dela: sa
leve strane se nastavlja
prethodna scena - Ivan
stoji pored klupice i cisti
odelo, a sa desne strane
je drugi deo parka sa
drvecem i dve klupice.
Vera se pojavi, hoda brzo
i iznervirano komentarise
sama za sebe.
VERA
Gluperda jedna i budala! On ce moje dete da vredja?! Bebu!
(MORE)
II-3-56
VERA (CONT'D)
A ja se jos ponadala da...e, koji sam idiot...ja sam budala! Budala
vrhunskog kvaliteta! Ja, ne on...on jeste, ali sam ja veca
budala...ma, on je veca budala...zivotinja...
Ona zastane.
VERA
Sad ces da vidis ti ko je zivotinja.
Ona izvadi telefon iz tasne
i okrene broj. Ivanu na
drugoj strani parka zvoni
telefon. On se javi.
IVAN
Halo.
VERA
Sta halo?!
IVAN
(ne cuje)
Halo...
VERA
Slusaj ti sto se toliko pravis pametan...
Ivan je ne cuje zbog lose
veze i govori preko nje.
IVAN
Halo...
VERA
...Bolje bi ti bilo da proveris cija su ti deca jer tvoja sigurno
nisu! Imam ti napismeno da ti pokazem ako mi ne verujes...
IVAN
Halo? Jebem ti veze.
On se pomera trazeci bolji
signal ali ne uspeva.
VERA
E, da znas. Nisam htela da ti kazem ali si mnogo bezobrazan i jos
ja ispadoh tu neka jadna budala...a budala, to je tvoja titula,
ne moja! Eto ti sad i srecan ti put u Nis!
Vera prekine vezu, sedne
na klupu i zamisli
se...zabrine...onda
pokaje...polako je obuzme
panika...razmislja sta da
II-3-57
uradi. Ivan se popne na
klupu, okrene broj i ceka.
nakon nekoliko sekundi
zazvoni Verin telefon. Ona
se trgne i pogleda ko je.
Prvo okleva da se javi a
onda uzdahne duboko i javi
se, ali sad rezervisano.
VERA
Halo...
IVAN
Ja sam.
Vera cuti.
IVAN
Sta si bila rekla, nisam te cuo.
Vera ustane.
VERA
Kako nisi cuo?
IVAN
Nisam cuo, veze su lose, nema domet ovde izgleda, evo popeo sam
se na klupu...
VERA
I nista nisi cuo?
IVAN
Nisam, sta si rekla?
VERA
Bas nista?
IVAN
Pa nista, zato te zovem jer si bila zvucala usplahireno, a ipak
mi je zao da se rastanemo kao neprijatelji. Izvini, nisam hteo da
te povredim i ako ponekad kazem stvari koje ne mislim...
VERA
A onda se pokajes...znam, znam, moze to svakom da se desi...
IVAN
I sta si htela da mi kazes?
VERA
Srecan put. To sam htela da ti kazem...srecan put u Nis i zelim
vam dobro. Eto.
II-3-58
IVAN
(u sali)
Prvo mi prospes kafu u lice, a onda mi pozelis srecan put?
VERA
Pa sta, neko baca vodu niz stepenice, neko baca kafu u lice. Nismo
mi svi isti. To ti je bilo za srecan put.
IVAN
Hvala.
VERA
Pozdravi mi Saska.
IVAN
Hocu, hvala. I on je tebe bio pozdravio kad sam krenuo da se
nadjemo, ali sam zaboravio da ti kazem. Ti pozdravi Cvetu...i
poljubi sina...nek' je ziv i zdrav.
VERA
Hvala.
Ona prekine vezu i sedne
na klupu.
SCENE 4
Verin stan...Majka Cvetana
u narucju ljuska bebu.
Vera otkljuca ulazna vrata
i udje. Skine kaput i
okaci ga na civiluk. Tasnu
spusti na kauc.
VERA
Kakva je ovo zurka ovde bez mene?
Onda opere ruke u sudoperi
i obrise ih krpom.
MAJKA CVETANA
Najeo se mali bucko i opet mu se spava.
VERA
Daj ga malo kod mene.
Cveta joj preda bebu. Vera
ga nezno ljuska.
VERA
Pa gde si ti bucko-debeljucko, a...krofnice jedna samo ti prah-
secer fali, je li...je li bucko...
(Majci)
Sta mislis, je l' lici na mene? ja mislim da lici.
II-4-59
MAJKA CVETANA
Ja mislim da lici na mene. Babino luce, okice k'o kupinice...
VERA
Ma na mene lici, eno ti slike kad sam bila beba.
MAJKA CVETANA
Sta imam da gledam slike, gledala sam tebe. Kazem ti, isti ja.
Vidi, cak ima i isti malic k'o ja. Zakrivljen na levo.
VERA
Ma tvoj je zakrivljen od osteoporoze.
MAJKA CVETANA
Sta pricas, uvek mi je bio kriv.
Njih troje stoje zajedno i
uzivaju svako na svoj nacin.
MAJKA CVETANA
I sta je hteo onaj vajni gospodin?
VERA
Nista, seli se u Nis...
MAJKA CVETANA
'De ce, u ludnicu? I sta hoce od tebe?
VERA
Nista...samo je hteo da se oprostimo.
MAJKA CVETANA
I...je l' ste se oprostili?
VERA
Jesmo. Pomirio se sa svojom bivsom...prvom bivsom...i sad se sele
u Nis...ona je trudna.
MAJKA CVETANA
Jos jedno jaje mu podmetnula?
VERA
Jos jedno. I bio me nesto iznervirao i sve sam mu sasula u lice.
MAJKA CVETANA
Sta sve?
VERA
Sve...od kafe pa do istine...rekla sam mu istinu...Sve sto mi je
bilo na dusi sam mu istresla u jednom dahu, preko telefona, i
onda sam mu zalupila slusalicu...ustvari besno sam pritisnula
'end'.
II-4-60
Majka Cvetana sedne na
ivicu stolice, onako u
iscekivanju.
MAJKA CVETANA
Pa jeste, kakvi su vam ti telefoni, ne mozes ljudski ni da zalupis
slusalicu...A on, sta kaze?
VERA
Nista.
MAJKA CVETANA
Kako bre nista?
VERA
Nije cuo.
MAJKA CVETANA
Kako nije cuo?
VERA
Veza je bila losa i nista nije cuo. I onda me zvao da mu ponovim
ali...sta imam da se ponavljam...ja sam mu rekla istinu...skinula
sam to sa svojih pleca, a to sto on nije cuo nek' ide nek' se
zali svom provajderu. Ili nek' se zahvali. Ma cuti, drago mi je
sto nije cuo...zbog Saska najvise.
MAJKA CVETANA
I sad ce da ima dvoje dece sto nisu njegova...
VERA
Pa vidis, u tome i jeste stvar...to jesu njegova deca...bioloski
ne, ali on je otac Sasku, i to dobar otac, a bice i tom drugom
detetu.
MAJKA CVETANA
Znaci, on je kao Bred Pit, ali ne zna.
Vera ljuska svoju bebicu.
VERA
Znas sta je cudno...kad sam posla da se nadjem sa njim, mislila
sam da cemo da se pomirimo...ne odmah tamo u parku, nego tako da
zapocnemo neki...proces pomirenja i obnove ljubavi...znas vec...a
sad mi je toliko stran, kao da ga nikad nisam ni poznavala...
MAJKA CVETANA
Ljubav tvog zivota, do mojega.
VERA
(za bebu)
Ovo je ljubav mog zivota.
II-4-61
MAJKA CVETANA
I kako si ti sad?
VERA
Kako sam ja? Ja sam ti, draga moja, na sedmom nebu, eto kako sam.
MAJKA CVETANA
Pa rekoh ti ja 'per aspera ad astra'...ustvari stari Latini su to
rekli, ali ja kao njihov...
VERA
Portparol.
MAJKA CVETANA
E, pa da...a cija je to rec portparol?
VERA
Francuska.
MAJKA CVETANA
Vidis, mogla bi' ja malo i francuski da ucim...onako uz vino...
Vera, srecna, ljuska svoju
bebu.
VERA
"Bio jednom jedan lav, kakav lav - strasan lav, narogusen i ljut
sav"...Ma nisam ja narogusen, kazi, ja sam sladak, k'o med sam
sladak...je li bucko...je li mali bucko sto voli da se smeje...
KRAJ.

Wednesday, September 2, 2020

Tetka Ankica


   

Tetka Ankica je u to vreme bila bliska prijateljica moje mame. Isto je bila i sestra čika Ace Nedovića i tetka - Minje i Viktora, koje tada nisam poznavala. Tako je to u mom sećanju. Neki put se bojim da me ne prevare ta sećanja i upišu se kao istina koja nije. Uglavnom, tetka Ankica je bila jedna od onih osoba koje ličnošću i stilom prerastu ustaljene norme varošice i tako štrče i šetaju poznatim ulicama kao neki ekstravagantni likovi iz autorskih francuskih filmova. Visoka pundja kao u Nefertiti, visoka i tanka ona u teget-belim kombinezon pantalonama na štrafte, naočare za sunce à la Džeki O. Ustvari, cela jedna Odri Hepbern u filmu Doručak kod Tifanija. I za mene je ona bila samo simpatična prijateljica moje mame sve dok jednog toplog, rano-jesenjeg popodneva nismo nas tri zajedno otišle u Borovo da mi mama kod čika Mihajla kupi cipele za školu. Mekani zvuk koraka na drvenom patosu i miris kože. Izbor skroman, ali dobrog kvaliteta. Bile su tada moderne cipelice kao baletanke, sa tankim kaišićem oko članka, teget, kožne. Lepe su bile i nosile su se sa belim dokolenicama, kao heklanim. I ja sam htela takve, ali kad sam ih probala, nekako se nismo složile. I onda sam odabrala jedne druge – duboke, na navlačenje, kože šerbet-karamel boje i sa žutim, gumenim djonom. Problem je bio što su to bile cipele ’za dečake’, a ne baletanke u kojima je nemoguće, ili makar vrlo teško, popeti se na drvo i trčati po šumi ili šutirati loptu. I dok su se cipele, koje su se pripadajući suprotnom polu polako udaljavale od mene, sećam se tetka Ankice kako kaže "Pa šta, ako se njoj dopadaju, šta ima veze što su muške. Kupi joj, to su samo cipele. A i lepo joj stoje." I na blago negodovanje moje glamurozne mame i otvoreno čudjenje sedog čika Mihajla, bela kutija sa dubokim cipelama se stvori kod mene u naručju. I onda izlazimo iz radnje, a ja gledam u svoju modnu saučesnicu kao u narodnog heroja.                                 Da li te iste godine ili sledeće, ne znam više tačno, datuma se sećam kao 31. oktobra – tetka Ankica je umrla. Naglo, neočekivano, prerano. Sutradan poslepodne oproštaj, idu odrasli. Dan hladan, suv, vetrovit. Tišina. Stojim kod parka i posmatram pustu ulicu Bratislave Petrović kako se penje do pijace i nestaje u stopljenom, ledenom sivilu neba i asfalta. Na nogama mi moje drage cipele.


Tuesday, November 19, 2019

SUTRA


  Bila je učiteljica i svakog jutra je tačno u pola sedam, na putu za školu, prolazila ispod njegovog prozora. On je stanovao u centru i prolazile su tu i druge devojke, ali on je video samo nju. Da ga je neko pitao da je opiše, rekao bi da liči na čarlston jer svaki put kada bi ugledao njeno vedro lice osetio bi želju da pleše i veseli se. Pozvaću je da izadjemo, mislio je. Sutra. Kad je sutra došlo, pogledao se u ogledalu i nezadovoljan svojim kosmatim stanjem odlučio da prvo poseti berberina i lepo se ošiša i obrije. Planirao je da se 'slučajno' sudare ispred trafike gde će on kupovati novine kad ona bude prolazila. Biće lepo podšišan i uredan, što mu je bilo važno jer je hteo da ostavi dobar utisak i odmah joj se dopadne. Sledećeg jutra se umio i namestio kosu ispred ogledala misleći kako ga je berberin lepo podšišao. Spremao se za trafiku. Onda je, dok je zakopčavao svoju omiljenu belu košulju, ispod drugog gornjeg dugmeta video fleku. Nije znao otkud se tu stvorila i možda nije ni bila ta tačka toliko primetna, ali njemu je izgledala velika i nekako sve veća. Zar da idem uflekan i da ona pomisli da sam neuredan i štrokav? Skinuo je košulju i iz ormana izvadio drugu. Bila je čista, ali je povukla neki miris koji mu se nije dopao i on ju je malkice ljut bacio na pod. Imao je svega tri bele košulje, a treća je bila u korpi za prljavi veš. Uzeo je sve tri i ubacio ih u mašinu na pranje. Onda je u potkošulji bez rukava, iako je već bilo hladno, stao ispred prozora da vidi lepu učiteljicu. Prošla je laganim korakom u kratkom kaputiću boje maline koji se slagao sa njenim usnama, a on je osetio taktove muzike i bio je srećan. Sutra, pomislio je. Sutra je ustao ranije i ispeglao čistu belu košulju. Obukao ju je još toplu i uživao u toplotnoj energiji koju mu je predala. Podigao je kragnu i stao ispred ogledala da veže kravatu. Voleo je kravate. Onda je pomislio da je možda bolje da ode bez kravate, da je manje usiljeno, a više mladalački nonšalantno, pa ju je skinuo. Onda je opet vezao. Pa je skinuo i probao drugu. I nije mogao da se odluči. Onda je u ormanu duboko ispod neke zimske jakne spazio kravatu koju je bio potpuno zaboravio i vezao je nju. Bila je to svilena kravata, crna sa kosim žutim prugama, glatka i umilna pod prstima. Pogladio ju je i pomislio da je koža lepe učiteljice sigurno tako glatka i meka. Onda se prenuo iz sanjarenja i video da kasni. Dotrčao je do prozora baš kad je učiteljica prošla pored trafike i počela da se udaljava prema školi. Uzdahnuo je frustriran svojim lošem baratanjem vremenom i pomislio ’sutra’. Sutra je sve bilo na mestu, a on lep i čist i podšišan i neuflekan - i taman je trebao da izadje kad mu je na cipeli zinuo djon. Prethodnog dana je pala velika kiša i njegove cipele su platile ceh. Nije hteo da obuje druge jer su bile braon, a on je hteo crne. Imao je još jedne crne, ali su bile mokasine, a on je hteo na šniranje. Patike nisu dolazile u obzir, jer bi izgledale smešno uz belu košulju i salamandersku kravatu. Srećom je imao dobar lepak i cipele će biti spremne za sutra. I sutra tačno deset minuta pre pola sedam, kada je učiteljica trebala da prodje, bio je spreman. Podšišan, obrijan, lepo obučen i čist, u cipelama izglancanim i kao novim krenuo je van. Samo da zaključa vrata. Mašio se za svežanj ključeva koje je obično držao u desnom džepu kaputa, ali njih nije bilo. Pomalo u panici preturao je po svim svojim džepovima, a kada ih nije našao onda je krenuo da prevrće jastuke, i knjige i papire i sve što mu se našlo na putu, a što je moglo da slučajno sakrije ključeve. Žalio je što nema običnu bravu jer bi izašao do trafike i ostavio stan otključan, ali njegova brava je bila takva da bez ključa nije mogao da udje. Imao je rezervne kljuceve, jedan kod majke i jedan kod najboljeg druga, ali njegova lepa učiteljica se već udaljavala prema školi. Posmatrao ju je kroz prozor kad je neko zakucao na vrata. Na pragu je bila žena koja je održavala zgradu. Razmenili su 'dobar dan', a ona mu je prstom pokazala na ključeve koji su visili u bravi sa spoljne strane. Dešavalo mu se povremeno da na ulasku otključa vrata i ostavi ključeve napolju. Sutra je spreman i odlučan zaključao vrata i uputio se u trafiku. Došao je i taj momenat kada se pravio da ga interesuju novine dok mu je srce pocupkivalo u iščekivanju ljubavnog susreta. Provirio je iz trafike spreman da pruži korak bude li trebalo i video ju je kako se približava, ali je odjednom stao i sva sreća kao da je isparila iz njegovog bića. Učiteljica tog jutra nije bila sama. Išla je ruku pod ruku sa nekim tipom koga on nije poznavao i koji nije bio ni lepo podšišan ni uredno obučen. Prošli su pored njega i samo na momenat su mu se oči ukrstile sa njenim. Bile su to oči boje nemirne pučine i oivičene gustim trepavicama kao oštrim grebenima na koje se nasukavaju brodovi. Tako su se ljubazni osmeh iz njenog pogleda i razočarani uzdah iz njegovog na momenat dotakli u vazduhu i nastavili svako svojim putem. Ona laganim korakom prema školi, a on sa novinama u ruci i bremenom neuzvraćene ljubavi u srcu, u stan. Više nije čuo živahne zvuke čarlstona nego grebanje ploče kad se strana završi, a ona ostane da šlajfuje i bespomoćno se okreće. I prestao je da ujutru čeka da lepa učiteljica prodje i odlučno je poslao sva osećanja u zimsku hibernaciju sve dok ga jednog jutra zrak ranog prolećnog sunca nije izmamio na terasu. Onda je prvi put posle nekoliko meseci opet video lepu učiteljicu. Osetio je da mu je, iako to nije hteo, srce poskočilo. I baš kad je ona stupila do trafike, neki je mladić iskoračio i njih dvoje su se sudarili. Srce koje je samo momenat ranije pocupkivalo se spotaklo i palo na nos. Posmatrao je scenu ispred trafike i taman kad je hteo da se povuče, učiteljica je pogledala prema njegovoj terasi i ugledavši ga zadržala pogled. Učinilo mu se da je dašak iznenadjenja prešao preko njenog lica, a onda mu se nasmešila. Zatečen i nespreman i izrazom koji bi on sam opisao kao zbunjenim i čak blago telećim, podigao je ruku i mahnuo u znak pozdrava. Mahnula je i ona njemu i onda veselo nastavila svojim putem.
Pogledom ju je pratio dok se nije sasvim izgubila iz vida. Osetio je da se ona zaboravljena ploča okreće, igla spušta na početak i muzika ponovo počinje da svira.